09.08.2004., ponedjeljak

KORAK ČETVRTI


“Preispitali smo i bez straha popisali svoj moralni inventar.”


STVORITELJ nam je dao nagone s određenom svrhom. Bez njih ne bi bili cjelovita ljudska bića. Kada se ljudi ne bi trudili osigurati svoju opstojnost, kad se ne bi brinuli za hranu, za izgradnju skloništa, ne bi bilo preživljavanja. Da se ne razmnožavaju, zemlja ne bi bila napučena, da nema socijalnoga nagona, da se ljudi ne skrbe za zajednicu u kojoj žive, ne bi bilo društva. I želje za seksualnim odnosima, za materijalnom i čuvstvenom sigurnošću, za društvom su potpuno neophodne, ispravne i sigurno Božji dar.
Ti se nagoni tako neophodni za našu opstojnost često pretjerano manifestiraju i katkad prelaze granicu vlastite funkcije. Snažno, slijepo, često puta vrlo suptilno dominiraju nad nama i uporno vladaju našim životom. Naše nas želje za seksom, za materijalnom i čuvstvenom sigurnošću i za značajnim mjestom u društvu često puta tiraniziraju. I kad tako prevrše mjeru, ljudske prirodne želje mogu čovjeku prouzročiti velike nevolje, praktično sve nevolje na koje čovjek nailazi. Nijedno ljudsko biće, koliko god bilo dobro, nije izuzeto od tih nevolja. Skoro se svaki ozbiljniji čuvstveni problem može promatrati kao slučaj krivo usmjerenih nagona. Kad se to dogodi, naše veliko prirodno naslijeđe, nagoni, doživljuju transformaciju u određene fizičke i psihičke sklonosti.
Korak četiri predstavlja snažni i savjesni napor oko otkrivanja što su te sklonosti u svakome od nas bile i što sada jesu. Želimo točno ustanoviti kako, kada i gdje su nas naše prirodne želje odvele na stranputicu. Želimo otvoreno i bez straha gledati na nesreću koju su prouzročile i nama i drugima. Otkrivanjem naših vlastitih čuvstvenih deformacija možemo utjecati na njihovu korekciju. Bez voljnog i ustrajnog napora da se to učini, ne može biti trijeznosti i odgovarajućeg zadovoljstva. Većina između nas je ustanovila da bez istraživanja samoga sebe i svojevrsnog moralnog preispitivanja poduzetog bez ikakva straha, djelotvorna vjera u našoj svakodnevici ostaje izvan domašaja.
Prije nego se podrobnije latimo problema moralnog preispitivanja, pogledajmo najprije u čemu se sastoji temeljni problem. Jednostavni primjeri, poput ovoga koji slijedi dobivaju drugačije značenje kad o njima razmišljamo. Recimo da osoba seksualne želje pretpostavlja svemu drugome. U tom slučaju takav neutaživ nagon može uništiti njezine izglede za materijalnom i čuvstvenom sigurnosti kao i njezin položaj u zajednici. Neki drugi nagon može razviti takvu opsesiju za financijskom sigurnosti da osoba prestane željeti sve drugo osim gomilanja novca. Odlazeći u krajnost, takva osoba može postati škrcem ili pustinjakom koji niječe i sebe i obitelj i prijatelje.
Ni zahtjev za sigurnosti ne izražava se uvijek u terminima novca. Koliko smo često vidjeli uplašena čovjeka koji je spreman na potpunu ovisnost o jačoj osobi zbog vodstva i zaštite. Taj slabić, budući je propustio da se sam suoči sa životnim problemima, nikada ne odraste. Njegova je sudbina, očaj i nemoć. S vremenom svi njegovi zaštitnici ili nestanu ili umru i on je ostavljen sam i uplašen.
Isto smo tako nailazili na osobe koje polude za moći, koje cijelu sebe posvećuju nastojanjima da vladaju drugima i svojim prijateljima. Takve osobe obično u vjetar bacaju svaku prigodu za opravdanu sigurnost i sretan obiteljski život. Kad god ljudsko biće postane bojišnica nagona, izgubilo je zauvijek svoj mir.
No to nije sva opasnost. Svaki puta kada neka osoba nerazumno nameće svoje nagone drugima, slijede nevolje. Ako u jagmi za bogatstvom gazi druge ljude koji joj se slučajno nađu na putu, tada će se vrlo vjerojatno pojaviti bijes, ljubomora i osveta. Ako pretjerani seks vodi razuzdanom životu, kao posljedica će se pojaviti nered. Ako od drugih zahtijevamo previše pozornosti, zaštite i ljubavi, to će u njih izazvati dominaciju ili zgražanje - dva čuvstva jednako nezdrava, kao i zahtjevi koji su ih izazvali. Kad neka osobna želja za ugledom izmakne kontroli, bez obzira je li riječ o krugu švelja ili osoba za stolom gdje se odvija međunarodna konferencija, druge osobe trpe i često se puta otvoreno bune. Takav sukob nagona može proizvesti čitav dijapazon reakcija od običnog hladnog ignoriranja do burne provale čuvstava. Na taj način zapadamo u konflikt ne samo sa samima sobom, nego i s drugim osobama koje također imaju nagone.
Alkoholičari trebaju uvidjeti da podivljali, neobuzdani nagon često puta postaje uzrokom njihova destruktivna pijenja. Pili smo da utopimo osjećaje straha, frustracije i potištenosti. Pili smo da pobjegnemo od osjećaja krivice zbog strasti, a onda smo iznova pili da bismo omogućili što više strasti. Pili smo zbog taštine – da bismo mogli što više uživati u ludim snovima o raskoši i moći. Pogled na tu izopačenu bolest duše nije ni najmanje ugodan. Razuzdani nagoni obično ustuknu pred racionalnim ispitivanjem. Onoga časa kad ih pokušamo ozbiljno istražiti, vrlo je vjerojatno da će nastupiti teške reakcije.
Ako smo po svom temperamentu skloni potištenosti, lako će nas preplaviti osjećaj krivice i samooptuživanja. Valjamo se u toj prljavoj močvari, često crpeći iz nje izobličene i mučne užitke. I ako morbidno slijedimo tu melankoličnu aktivnost, možemo doći do takve točke užasa u kojoj će zaborav biti jedino moguće rješenje. Ovdje smo, naravno izgubili, svaku perspektivu a time i svaku istinsku poniznost. Umjesto ponosa, imamo naličje ponosa. To nije nikakvo moralno preispitivanje, to je upravo onaj proces kojim potištena osoba korača pravo prema boci i uništenju.
Međutim, ako smo po naravi skloni uobraženosti, isticanju ili veličini, naša će reakcija biti upravo suprotna. Moralno preispitivanje koje predlaže A.A. doživjeti ćemo kao uvredu. Bez ikakve ćemo dvojbe s ponosom isticati dobar život koji smo po vlastitom mišljenju vodili prije nego nas je boca srozala u ponor. Tvrditi ćemo da su naše velike karakterne mane, ako uopće mislimo da ih imamo uzrokovane pretjeranim pijenjem. Ako je tome tako, onda logično slijedi da je trijeznost u početku, na kraju i čitavo vrijeme jedina stvar oko koje se treba truditi. Vjerujemo da će naše negdašnje dobre karakterne crte iznova oživjeti onoga trenutka kada se ostavimo alkohola. Ako smo čitavo vrijeme bili ugodni i pristali, osim u doba pijenja, kakva nam onda korist od moralnog preispitivanja sad kad smo trijezni?
Tako smo se uhvatili u koštac s drugom divnom izlikom za izbjegavanje moralnog preispitivanja. U sav glas vičemo da su naše sadašnje tjeskobe i nevolje uzrokovane ponašanjem drugih osoba, onih koje uistinu trebaju moralno preispitivanje. Čvrsto vjerujemo da nikakvih nevolja uopće ne bi bilo da su one s nama postupale bolje. Iz toga razloga mislimo da je naše ogorčenje opravdano i razložito – da je naša ogorčenost zapravo reakcija “milo za drago.” Nismo mi krivi. Oni su.
Na ovoj razini procesa moralnog preispitivanja stvar spašavaju naši brižnici. Oni to mogu jer iza sebe imaju provjereno iskustvo s Korakom četiri. Oni tješe novodošloga pokazujući mu da njegov slučaj nije ni čudniji ni drugačiji, da njegove karakterne mane vjerojatno nisu ni veće ni mnogobrojnije od mana bilo kojeg drugog člana A.A. –a. Takve stvari brižnik brzo dokazuje govoreći lako i slobodno, a bez isticanja svojih osobnih prošlih i sadašnjih mana. Ovakvo mirno, a realistično preispitivanje je jako uvjerljivo. Brižnik će vjerojatno istaći da novodošli, uz loše, ima i pozitivnih strana. Time se situacija oslobađa svojevrsnoga morbidnog ozračja i potiče na uspostavu ravnovjesja. Onoga časa, čim postane objektivniji, novodošli može bez straha gledati na svoje vlastite mane.
Brižnici onih koji osjećaju da im nije potrebno nikakvo moralno preispitivanje suočavaju se sa sasvim drugačijim problemom. To je zbog osoba koje pod utjecajem ponosa nesvjesno zatvaraju oči pred svojim manama. Novodošli jedva da treba utjehu. Problem se sastoji u tome da mu se pomogne otkriti pukotinu u zidu koju je izgradilo njegovo jastvo, a kroz koju može prodrijeti dovoljno svjetla kojim sjaji razum.
Ponajprije im se može reći da je većina članova A.A. - a teško patila od samoopravdavanja tijekom perioda pijenja. Za većinu nas, samoopravdavanje je puko sredstvo za isprike; isprike, dakako, za pijenje i za sve vrste ludoga i štetnoga ponašanja. Od alibija smo napravili pravu umjetnost. Morali smo piti jer je vrijeme bilo ružno, ili jer je bilo lijepo. Morali smo piti jer nas je u kući gušila ljubav, ili jer je uopće nismo imali. Morali smo piti jer smo na poslu bili jako uspješni, ili jer smo trpjeli neuspjeh za neuspjehom. Morali smo piti jer je naš narod dobio rat, ili jer je izgubio mir. I tako u nedogled.
Smatrali smo da nas na pijenje tjeraju “okolnosti”, a kada smo pokušali ispraviti te okolnosti i kad smo, na naše zadovoljstvo, ustanovili da to ne možemo, naše je pijenje izmaklo kontroli i tako smo postali alkoholičari. Nikada nam se nije dogodilo da osjetimo potrebu za vlastitom promjenom kako bismo se suočili s okolnostima kakve god da jesu.
No u A.A. – u smo polako naučili da se nešto mora učiniti s našom osvetoljubivom ogorčenošću, sa samosažaljenjem i ponosom bez pokrića. Morali smo uvidjeti da smo uvijek kad bi glumili "veliku zvjerku" ljude okretali protiv sebe. Morali smo uvidjeti da smo uvijek kad bi bili zavidni ili planirali osvetu za takve poraze, udarali sami sebe palicama bijesa koji smo namjeravali iskaliti na drugima. Naučili smo da je u slučaju kad se jako uzbudimo naša prva potreba bila stišavanje te uzbuđenosti, bez obzira tko ili što joj bio uzrokom.
Da bismo uvidjeli kako postajemo žrtvom hirovitih čuvstava, često je potrebno duže vrijeme. To smo lako mogli opažati u drugih osoba, ali vrlo sporo u nama samima. Prije svega morali smo priznati da posjedujemo mnoge od tih mana, iako su takva otkrića bila bolna i ponižavajuća. Kad smo govorili o drugima morali smo riječ "optužujem" izbaciti iz našeg rječnika i iz naših misli. Ovo je u samom početku potrebovalo snažnu volju. No, kad smo jednom svladali prvih nekoliko prepreka, put je postajao sve lakši jer smo počeli uočavati vlastitu perspektivu, a što je zapravo samo druga riječ za stjecanje poniznosti.
Naravno, potištena osoba i osoba tjerana nagonima su krajnosti na razini ličnosti, tipovi kojima obiluju i A.A. i cijeli svijet. Često su te ličnosti jednako oštro određene kao i dani primjeri. No, često će se i neki od nas, više ili manje, uklapati u obje klasifikacije. Ljudska bića nikada nisu međusobno ista, tako će svaki od nas, kad bude vršio moralno preispitivanje morati odrediti što su njegove karakterne mane. Kad je jednom pronašao cipele koje mu odgovaraju, onda u njih treba uskočiti i hodati dalje s novim pouzdanjem da je konačno na pravom putu.
Sada izvažimo potrebu za listom krupnijih moralnih nedostataka koje svi posjedujemo, izražene u različitom stupnju. Onima koji su vjerski odgojeni, na takvoj će se listi naći ozbiljno kršenje moralnih principa. Neki će drugi misliti da listu sačinjavaju samo karakterni nedostaci. Za neke će to biti popis loših prilagodbi. Neke će smetati ako bude riječi o amoralnosti, a ne o samome grijehu. Ali svi će se, pa i oni najmanje razboriti složiti u jednoj stvari : da s nama alkoholičarima mnogo toga nije u redu, i da mnogo toga treba uraditi u svezi s očekivanom apstinencijom, kako glede duhovnog napredovanja tako i glede stjecanja barem minimuma sposobnosti za suočavanje sa životnim poteškoćama.
Kako bismo izbjegli zbrku u svezi s imenovanjem tih nedostataka, uzmimo opće prihvaćenu listu najvećih ljudskih nedostataka - Sedam Smrtnih Grijeha - oholost, pohlepa, požuda, srdžba, proždrljivost, zavist, lijenost. Nije slučajno da oholost stoji na čelu liste. Jer oholost vodi do samoopravdavanja, koje, uvijek poticano svjesnim ili nesvjesnim strahovima, predstavlja plodno tlo za većinu ljudskih poteškoća, glavnu prepreku pravom napredovanju. Oholost nas mami na sve veće i veće zahtjeve bilo prema sebi bilo prema drugima, a kojima je nemoguće udovoljiti bez deformacije ili zloporabe nagona koje nam je dao dragi Bog. Kada zadovoljavanje naših nagona za seksom, sigurnosti i društvom postane jedini cilj našega života, tada se javlja oholost da opravda naše ispade.
Svi ti nedostaci proizvode strah i bolesnu dušu. I tako strah, usput, stvara sve više moralnih mana. Nerazumni strah da naši nagoni neće biti zadovoljeni tjera nas na posezanje za tuđim vlasništvom, na požudu prema seksu i moći, na bijes ako su nam osujećeni nagonski zahtjevi, na zavist ako drugi ostvaruju ambicije, a mi ne. Jedemo, pijemo i grabimo više nego nam treba iz straha da nikada nećemo imati dosta. I kada čujemo izvorni alarm zbog perspektive onoga što činimo, ostajemo lijeni. Dangubimo i odlažemo, ili u najmanju ruku gunđamo radeći s “pola pare”. Ovi su strahovi poput termita koji neprestance proždiru same temelje onog načina života koji nastojimo izgraditi.
I tako kad A.A. predlaže moralno preispitivanje bez straha, svaki novodošli stječe dojam da se od njega traži više, nego što može podnijeti. Svaki puta kad pokuša pogledati u vlastitu unutarnjost spopadnu ga i ponos i strah. Ponos kaže : “Ne smiješ ići tim putom”, a strah kaže : “ Da se nisi usudio pogledati”. No, svjedočanstvo članova A.A. - a koji su istinski pokušali izvršiti moralno preispitivanje pokazuje da se ponos i strah ove vrste samo pretvore u malog, nestašnog vražićka i ništa više. Jednom kad smo sasvim spremni za moralno preispitivanje, i kad se objeručke latimo posla, na tu maglovitu scenu pada čudnovato svjetlo. I kad u tome ustrajemo, rađa se novo povjerenje i neopisivi osjećaj olakšanja u konačnom suočavanju sa samima sobom. To su prvi plodovi Koraka četiri.
Sada će novodošli vjerojatno zaključiti; da su njegove karakterne mane očitovane u zastranjenju nagona prvenstveni razlog pijenja i nevolja u životu; ako sada ne bude voljan uporno raditi na eliminaciji najgore od svih mana, i trijeznost i duhovni mir će mu stalno izmicati; sve loše temelje njegovog života treba srušiti i postaviti novi kamen temeljac. I sada kad je pripravan započeti s ispitivanjem svojih mana, upitati će : Što mi je činiti u svezi s tim?” Kako da se moralno preispitam?”
Kako je Korak četiri početak životne prakse, može se sugerirati da ponajprije treba obratiti pozornost na one mane koje su očite i koje donose najviše nevolja. Koristeći svoje sudove o tome što je dobro, a što loše, može načiniti grubi pregled svoga ponašanja s obzirom na primarne nagone kao što su seks, sigurnost i društvenost. Gledajući na svoj život unazad, može razmatrati pitanja kao što su :
Kada, kako i u kojim okolnostima je moja sebična glad za seksom oštetila druge ljude i mene samoga? Koje sam osobe povrijedio i koliko teško? Da li sam upropastio svoj brak i uvrijedio svoju djecu? Da li sam ugrozio svoj položaj u društvu? Kako sam reagirao na te okolnosti u to vrijeme? Da li sam bio obuzet snažnim osjećajem krivice? Ili sam insistirao na tome da sam ja taj koji je progonjen, a ne progonitelj i na taj način samoga sebe oslobodio svake krivice? Kako sam reagirao na frustracije u stvarima seksa? Ako sam bio odbijen, da li sam postao osvetoljubiv ili potišten? Da li sam se iskaljivao na drugim osobama ? Ako sam u obitelji bio odbacivan ili hladno tretiran, da li sam tu činjenicu rabio kao izliku za “šaranje” s drugim ženama?
Za većinu su alkoholičara od velike važnosti, također i pitanja koja si moraju postavljati glede ponašanja u svezi s financijskom i čuvstvenom sigurnošću. U tim su se područjima strah, pohlepa, posesivnost i ponos pokazali u najgorem svjetlu. Pregledavajući svoje dokumente u svezi s poslom ili zaposlenjem svaki si alkoholičar može postaviti pitanje poput: Koje još karakterne mane, osim moga problema u svezi s pijenjem, doprinose mojim financijskim poteškoćama? Da li su mi strah i osjećaj inferiornosti glede vlastite kompetencije za posao uništili samopouzdanje i prouzročili konflikte? Da li sam pokušao takva osjećanja inadekvatnosti prikriti blefiranjem, varanjem, lažju ili izbjegavanjem odgovornosti? Ili držim da su drugi propustili prepoznati moje iznimne sposobnosti? Da li sam se precijenio i igrao "veliku zvjerku"? Da li sam pretjerano ambiciozan i da li varam i zanemarujem svoje partnere? Da li sam bio neumjeren i neobuzdan? Da li sam se upuštao u sumnjive financijske poslove? Što je s takozvanim “brzo” zarađenim novcem, sa tržištem dionica i rasama?
Poslovne žene u A.A. će naravno utvrditi da se mnoga od ovih pitanja mogu primijeniti na njih. No, i domaćica alkoholičar može učiniti svoju obitelj financijski nesigurnom. Ona može varati s računima, manipulirati s novcem predviđenim za kupovinu prehrane, trošiti obiteljski novac na kocki, i zbog neodgovornosti, rasipnosti i ekstravagancije može svoga muža uvaliti u velike dugove.
Svi će se alkoholičari koji su se opijali izvan posla, obitelji i kruga prijatelja trebati detaljno preispitati i utvrditi kako su njihove vlastite karakterne mane dovele u pitanje njihovu sigurnost.
Najtipičniji simptomi emocionalne nesigurnosti su ; zabrinutost, srdžba, samosažaljenje, i potištenost. One potječu od uzroka koji se, izgleda, ponekad nalaze unutar nas, a katkada dolaze izvana. Da bismo poduzeli moralno preispitivanje, moramo vrlo pomno razmotriti sve svoje odnose s drugima, koji su izvor stalnih ili opetovanih nevolja. Treba zapamtiti da ova vrsta nesigurnosti može nastati u svakom području gdje su osujećeni naši nagoni. Pitanja postavljena u svezi s tim mogu biti slijedeća ; Koje su seksualne situacije, u prošlosti i sada, prouzročile tjeskobu, ogorčenost, frustraciju ili potištenost? Procjenjujući nepristrano svaku okolnost mogu li uvidjeti gdje sam pogriješio? Da li su me nevolje pritisnule zbog sebičnosti ili nerazumnih zahtjeva? Ili, ako su moje smetnje uzrokovane ponašanjem drugih osoba, kako to da ne mogu prihvatiti okolnosti koje ne mogu promijeniti? To su vrste temeljnih pitanja koja mogu odškrinuti vrata i ukazati na izvore svih nevolja te pokazati da li sam sposoban promijeniti i prilagoditi svoje vlastito ponašanje i tako ozbiljno prihvatiti samodisciplinu.
Pretpostavimo da financijska nesigurnost stalno potiče pojavu takvih osjećaja. U tom se slučaju mogu upitati do koje mjere moje vlastite pogreške pothranjuju sve jaču tjeskobu. A ako su djelomičan uzrok akcije drugih, što mogu učiniti u svezi s tim? Ako nisam u mogućnosti promijeniti sadašnje stanje stvari, da li sam pripravan poduzeti mjere neophodne da oblikujem svoj život prema postojećim okolnostima? Pitanja poput ovih, od kojih će mnoga lako pasti na pamet svakom alkoholičaru, mogu pomoći u otkrivanju korijena uzroka.
Mnogi su od nas jako patili zbog narušenih i neuravnoteženih odnosa s obitelji, prijateljima i društvom u cjelini. Posebno smo bili tvrdoglavi u odnosu prema obitelji i prijateljima. Najvažnija stvar koju smo propustili priznati je naša totalna nesposobnost da formiramo istinsko partnerstvo s drugim ljudskim bićem. Naš je egoizam iskopao dva užasna ponora. Ili insistiramo na dominaciji nad ljudima koje poznajemo ili postajemo pretjerano ovisni o njima. Ako se previše pouzdamo u neke osobe, one će nas, prije ili kasnije, iznevjeriti, jer je riječ samo o ljudima, a oni ne mogu stalno udovoljavati našim beskrajnim zahtjevima. Na takav način raste naša nesigurnost i ogorčenost. Kada u skladu s našim željama slučajno pokušamo manipulirati drugima, oni se bune i snažno opiru. Tada se kod nas javljaju uvrijeđenost, osjećaj da nas netko progoni i želja za osvetom. Kada udvostručimo naše napore kako bismo kontrolirali druge i kada u tome opetovano ne uspijemo, naša patnja postaje jako izražena i konstantna. Nikada nismo ispitali mogućnost da budemo dio obitelji, radnik među radnicima, koristan član zajednice. Stalno smo se borili da budemo na vrhu hrpe ili da se skrijemo ispod nje. Ovakvo je ponašanje, pretjerano orijentirano na vlastito jastvo, blokiralo partnerske odnose s drugim osobama u našoj okolici. O istinskom bratstvu jedva da se može govoriti.
Neki će prigovoriti mnogim postavljenim pitanjima, jer smatraju da njihove karakterne mane nisu tako upadljive. Njima se može sugerirati da se savjesnim preispitivanjem vrlo vjerojatno mogu otkriti upravo one mane na koje se odnose pitanja kojima su upućeni prigovori. Budući da naše površno ispitivanje nije izgledalo tako loše, često smo se puta posramili, utvrdivši da je to tako samo zato što smo te iste mane sahranili duboko ispod debelih naslaga samoopravdavanja. Bez obzira o kojoj mani da je riječ, one su nas uvukle u alkoholizam i bijedu.
Zbog toga, prilikom poduzimanja moralnog preispitivanja osnovno geslo mora biti potpunost i temeljitost. U svezi s tim se preporuča zapisivanje naših pitanja i naših odgovora. To će biti od pomoći pri jasnom razmišljanju i poštenoj procjeni. To će biti prva osjetljiva evidencija naše potpune pripravnosti za napredovanje prema oporavku.

- 14:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

  kolovoz, 2004  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv